Veliko poštovanje SVETOG VASILIJA učinilo je manastir Ostrog jednim od najposjećenijih svetilišta na slovenskom jugu. Povezivanje sa manastirom Ždrebaonik davnašnja želja. Domaći i strani putopisci impresionirani crnogorskim sakralnim građevinama Od davnina manastiri su predstavljali značajna hodočasnička mjesta, njihove relikvije privlačile su veliki broj vjernika sa svih meridijana. Među njima najveća crnogorska pravoslavna svetinja, manastir Ostrog, smješten u stijenama Ostroških greda kao da bdi nad svim bogomoljama, vjekovima šalje poruke mira i ljubavi prema nebu i zemlji. Sa tog mjesta običan smrtnik odmara oči na pitomoj Bjelopavlićkoj ravnici i Zeti, zelenoj ljepotici među rijekama.
Osnivač manastira je mitropolit zahumski Vasilije Jovanović, koji se u današnjem Ostrogu nastanio 1656. godine, mada se 45 godina ranije u starijim zapisima pominje ime igumana Isaia koga su Turci ubili i spalili na Planinici. Na prostoru Gornjeg manastira, svojevremeno, kako kažu stare knjige, živjeli i monasi. Gornji manastir se nalazi na 900 metara nadmorske visine i naslonjen je na visoku stijenu, a jednim dijelom je uvučen u prirodna udubljenja. Sastoji se od dvije crkvice pećinskog tipa i one predstavljaju glavnu spomeničku vrijednost duhovne kulture. Donja je posvećena vavedenju presvete Bogorodice, a gornja časnom krstu. Živopisane su 1667. godine. Sveti Vasilije Ostroški se upokojio 12. maja 1671. godine i njegove mošti počivaju u ćivotu u Donjoj crkvi. Divne freske na njihovim zidovima najvjerovatnije potiču iz 17. vijeka. Donji manastir je formiran na mjestu nekadašnjeg sela Kosjeradića, na 800 metara nadmorske visine. Prvobitno je tu postojala crkva posvećena svetom Georgiju, ali budući da je tektonskim poremećajima destabilizovan teren na kome se nalazila, obnavljana je više puta i dograđivana. Godine 1824, nedaleko od te crkve podignuta je današnja, trudom arhimandrita Josifa Pavićevića i prilozima pobožnih hrišćana. Crkva je posvećena Svetoj trojici.
Prema podacima koje smo dobili od kustosa Zavičajnog muzeja u Danilovgradu Pera Radonjića, još od 1678. godine Sveti Vasilije Ostroški počeo je da se praznuje na dan kada se upokojio. To je 29. april po starom, odnosno 12. maj po novom kalendaru. U Ostrogu se čuvaju i svete ruke dječaka Stanka iz sela Podvraća, koji je pogubljen od Turaka 1714. godine kada je vojska pod komandom vezira Ćuprilića poharala ove krajeve. Svetitelj je nekoliko puta prenošen i sklanjan pred naletom turske vojske. Kada je Numan paša Ćuprilić 1714. godine napao Crnu Goru, zapamćeno je da su kaluđeri zakopali svetitelja kod rijeke Zete niže mjesta Vražegrnci. Rijeka je preplavila njegovo počivalište, da bi nakon godine dana neoštećene mošti ponovo bile vraćene u Ostrog. Svetitelj je pred opasnostima prenošen i 1852, 1877. i 1942. godine. Odmah po uspostavljanju kulta Svetog Vasilija počela su i poklonička putovanja vjernika iz udaljenih krajeva u manastir Ostrog. Potvrdu o tome čuva stara knjiga priložnika pod nazivom "Opšti list" iz 18. vijeka. Na osnovu toga je i čuveni naučnik Sreten Petković zapisao: "Kada su mošti nađene cijele, one su prenijete u manastir Ostrog i tada je počelo okupljanje poklonika iz okolnih krajeva, a Vasilije Ostroški postao je najproslavljeniji svetac". Narod se svetitelju upućivao grupno i istorija je zapamtila utvrđene pravce pokloničkih putovanja, dok su hodočasnici išli pješke. Bokelji su do manastira dolazili preko Krivošija, Grahova i Nikšića, a vraćali se preko Orje Luke prolazeći kroz Zagarače, Velestovo, Čevo, Bjelice, Ćekliće i Njeguše.
Odmah po proglašenju Vasilija za sveca utvrđeni su i narodni sabori u Ostrogu i to Trojičindan, Petrovdan , Ilindan, Velika gospojina i praznik Svetog Vasilija. Poznati putopisci iz naših i stranih zemalja ostavili su u svojim zapisima sjajne impresije o tim saborima, naročito o onom o Duhovima ili trojičindanskom saboru. Tako, na primjer, engleski putopisac Denigon zapisao je 1865. godine da Ostrog o Duhovima posjeti i oko 20.000 poklonika. Veliko poštovanje ostroškog svetitelja učinilo je ovaj manastir jednim od najposjećenijih svetilišta na slovenskom jugu. Ostrog je odigrao u istoriji i značajnu ulogu u čuvanju vjere i nacionalne misli, naročito u toku ropstva pod Turcima. Sam svetitelj je ostavio u nasleđe takvu tradiciju. On je u Ostrogu dočekivao i primao četovođe. U manastiru se čuvala sve do 1853. godine i jedna puška, takozvana "šiba" Baja Pivljanina. Tu tradiciju su nastavili i kasniji nastojatelji i monasi iz Ostroga, a u prvoj polovini 19. vijeka manastir je bio centar pokreta i borbe protiv Turaka. U Ostrogu se narod mogao i opismenjavati. Iz 1712. godine datira jedan zapis kao potvrda da se u Ostrogu školovalo za sveštenika. Takođe, stari zapisi kažu i o školi koju je 1820. godine pokrenuo iguman Josif Pavićević.
Putopisci su bili impresionirani manastirom i o tome su ostavili brojna svjedočanstva. Tako je Napoleonov pukovnik i francuski komandant Viala de Somijer posjetio 1810. godine Crnu Goru i o njoj objavio u Parizu deset godina kasnije knjigu "Istorijski i politički put u Crnu Goru". U njegovom djelu više stranica posvećeno je manastiru Ostrog.