Abeceda tradicionalne kuhinje
Karakteristike kuhinje
Na nacionalnu crnogorsku kuhinju, najprije su imale uticaj srednjoevropska, austrijska, ali i istočna i turska kuhinja. Ono što se ne mijenja u Crnoj Gori jeste da se još uvijek živi i jede polako. Na primorju su, uglavnom, zastupljena mediteranska jela, koja se spremaju na domaćem maslinovom ulju. Najpoznatije su ribe na gradele, brodeti od škarpina, murina, sipa… Dodatak su blitva, palenta, salata. Uz tradicionalna jela planinskog i kontinentalnog dijela – kačamak i cicvaru, nećete pogriješiti ako poručite jagnjetinu i krompir ispod sača. U selu Njeguši, ješćete najbolju pršutu, sir, kastradinu (suvo ovčje meso) i kobasice – zahvaljujući morskom i planinskom vazduhu i drvima koja se koriste za sušenje. Piju se žestoka domaća pića – rakija lozovača, kruška i kvalitetna vina – Vranac ili Krstač. Puna kontrasta i različitosti, drži do tradicionalnog, ali pronalazi i temelji puteve do novih „trendy“ ponuda sa raznih svjetskih trpeza. Tako današnju Crnu Goru nijesu zaobišli ni ostali strani uticaji. U skoro svim restoranima zastupljene su italijanska, francuska, meksička, grčka, španska, kineska i mnoge druge kuhinje.
Abeceda tradicionalne kuhinje
Uželite li se tradicionalnih jela, Crna Gora će ispuniti sva vaša očekivanja. Evo što ćete naručiti, pojesti ili jednostavno morate probati:
Cicvara – Uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa – bukvalno se topi u ustima.
Kačamak – kašasto, jako jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdinog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočani kačamak je onaj kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daje energiju koju troše nešto težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela.
Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna.
Kuvani krompir – lagan i omiljen obrok, uz koji ide sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira.
Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu.
Podgorički popeci – zanimljivo aranžirano jelo ; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti i ukusne i hrskave spoljašnjosti.
Pršut – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom i u odnosu na italijanske proizvođače. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir.
Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina.
Sarma, punjene paprike, đuveč i pilav samo su neka od jela koja, pored crnogorskog, karakterišu i prostor ostalih balkanskih zemalja. Svako od ovih jela nosi mali, ali značajan dio i Crne Gore u sebi, pa ih toplo preporučujemo tokom vašeg boravka na ovim prostorima.
Čorbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso, te su izuzetno hranljive i bogate.
