Njegošev muzej
Muzej posvećen crnogorskom velikanu Petru II Petroviću Njegošu, formiran je 1951. godine u tada restauriranoj Biljardi. Pored same Biljarde, rezidencije Njegoševe, osnovu muzeja čini dio Njegoševe biblioteke i biblioteke njegovog prethodnika Petra I Petrovića, sa većim brojem očuvanih knjiga iz svih oblasti univerzalne decimalne klasifikacije, od opšte grupe, filozofije i religije, pa do istorije i geografije, štampane između 1549. i 1851. godine. U okviru biblioteke prezentirana su i književna djela samog Njegoša, gdje posebno mjesto zauzima originalni rukopis „Gorskog vijenca”, kao i njegova različita izdanja na južnoslovenskim i drugim jezicima.
U muzeju je izložen i čuveni Njegošev bilijar po kome je i Biljarda dobila ime, fotelja, stolica za odmaranje, vladičanski ornat poklon ruskog Sinoda i dva portreta u ulja na platnu, jedan rad Johana Besa, a drugi Josipa Tominca.
U muzeju se čuvaju i posebno dragocjeni predmeti koji su pripadali Njegošu lično: zlatno pero za pisanje, mastionica, prsten, bilježnica, lično oružje i gusle.
Njegoševa rodna kuća
Njegoševa rodna kuća, koja se nalazi u njeguškom zaseoku Erakovići, muzejski je objekat koji izgledom i postavkom pruža sliku stanja imućnije crnogorske kuće s početka XIX vijeka. Prostori u kojima je Rade Tomov prohodao i proveo dane svoga djetinjstva, popunjeni su etnografskim materijalom i lijepim primjercima zanatskog oružja, neizbježnim ukrasom svake crnogorske kuće. Likovnim i drugim materijalom, pružena su dopunska objašnjenja o Vladici Petru II Petroviću i o dinastiji Petrović Njegoš.
Državni muzej
Državni muzej Crne Gore je nastao 1890. godine. Od 1926. nalazi se u dvoru kralja Nikole I. Muzej predstavlja rekonstrukciju rezidencije posljednjeg crnogorskog vladara Nikole I. U njegovom enterijeru rekonstruisani su prostori koji su služili za rad i boravak kralja i njegove porodice. Prostori su ispunjeni autentičnim primjercima namještaja i brojnim drugim predmetima koji su korišćeni u svakodnevnom životu kralja i njegove porodice. Muzej posjeduje i niz bogatih zbirki i kolekcija, među kojima je posebno značajna zbirka umjetničkih slika.
Atelje Dado
U okviru Narodnog muzeja Crne Gore, u prostori nekadašnje kuće Matanovića, otvorena je, aprila 2002. godine, galerija Atelje Dado. Prostor koji je nekada bio atelje poznatog umjetnika Dada Đurica transformisan je u mjesto za promovisanje, prije svega crnogorske umjetničke scene.
Umjetnički muzej
Umjetnički muzej Crne Gore osnovan je 1950. godine, prvobitno kao Umjetnička galerija Crne Gore. Smješten je u zdanju Vladinog doma. Njegov matični dio, odnosno Nacionalnu galeriju, čine pet zbirki: Zbirka umjetnosti jugoslovenskih naroda i narodnosti, Zbirka ikona, Zbirka crnogorske likovne umjetnosti, Spomen zbirka Milice Šaric-Vukmanović i Zbirka kopija fresaka.
Zbirka umjetnosti jugoslovenskih naroda i narodnosti predstavlja sažet pregled umjetnosti XIX i XX vijeka i u njoj su zastupljeni radovi srpskih i hrvatskih romantičara i pripadnika akademskog realizma: Đura Jakšić, Đorđe Krstić, Novak Radonjić, Stevan Aleksić, Vlaho Bukovac, Celestin Medović, Uroš Predić, Paja Jovanović i drugi, zatim djela srpskih i slovenačkih impresionista Milana Milovanovića, Nadežde Petrović, Ivana Grohara, Matije Jame, Matije Sternena, Riharda Jakopića i drugih. Među djelima ekspresionista izdvajaju se platna Jovana Bijelica, Petra Dobrovića, Zore Petrović, Milana Konjovića i drugih. Poetski realizam predstavljen je djelima Marka Čelebonovića, Nedjeljka Gvozdenovića, Peđe Milosavljevića, Ivana Tabakovića, dok poratnu umjetnost obilježavaju djela Alekse Čelebonovića, Rudolfa Sabljica, Miodraga B. Protica, Marija Pregelja, Nikole Martinoskog, i drugih.
Zbirka Crnogorske likovne umjetnosti započinje djelima baroknog slikara Tripa Kokolje, da bi se nastavila radovima predstavnika romantizma, realizma i impresionizma: Anastas i Špiro Boćarić, Milo Vrbica, Ilija Šobajić, Đoko Popović, Pero Poček, Kosta Milićević, skulptor Marko Brezanin i drugi. Drugu cjelinu čini stvaralaštvo umjetnika sezanizma, postkubizma, modernog klasicizma, ekspresionizma i poetskog realizma: Milo Milunović, Mato Đuranović, Miloš Vušković, Mirko Kujačić, Mihailo Vukotić, Petar Lubarda, Jovan Zonjić, Milan Božović, i skulptor Risto Stijović.
U bogatoj poslijeratnoj kolekciji nalaze se brojna ostvarenja slikara i vajara: Nika Đurovića, Mirka Kujačića, Sava Vujovića, Veliše Lekovića, Vuka Radovića, Gojka Berkuljana, Aleksandra Prijica, Branka Filipovića, Dada Đurica, Uroša Toškovića, Voja Stanica, Đorđa Pravilovića, Nikole Vujoševića, Miloša Šobajića, Dimitrija Popovića, Slobodana Slovinića, Đeljoša Đokaja, Marka Borozana, Luke Tomanovića, Stevana Luketića, Anta Grzetića, Draga Đurovića i brojnih drugih savremenih slikara i skulptora.
Spomen zbirka Milice Šarić-Vukmanović, kao legat Svetozara Vukmanovića-Tempa i njegove supruge, sadrži, između ostalog i manju kolekciju stranih majstora: Renoara, Pikasa, Sagala, Salvador Dalia, Rivera, Renato Gutuzo-a, Decko Uzunova.
U Zbirci ikona pažnju privlače djela Bokokotorske ikonopisne škole i nekoliko ikona strane provenijencije, dok zbirka kopija fresaka sadrži kopije najvrednijih ostvarenja fresko slikarstva sa tla Crne Gore. Najstarija ikona u muzejskoj kolekciji, a najmlađa po dospeću u ovaj fond je ikona Bogorodice Filermose. Ona je po predanju nerukotvorena ikona i naslikali su je sami anđeli. Ova ikona koja se ubraja medu 30-tak najpoznatijih hrišćanskih relikvija, konačno se 2001. godine našla u muzejskoj postavci (u Plavoj kapeli u Vladinom domu), kako bi pred očima šire javnosti bile dostupne njene kultne, kulturne, religiozne, istorijske i umjetničke odlike.
Nacionalni park Lovćen
Nalazi se u jugoistočnom dijelu Evrope, u Crnoj Gori. Nacionalni park obuhvata centralni i najviši deo lovćenskog masiva, površine 6 220 hektara. Proglašen je Nacionalnim parkom 1952. godine.
Smješten u jugozapadnom dijelu Crne Gore, uzdiže se sa ivica jadranskog basena, zatvarajući tako duge i vijugave bokeljske zalive, čineći zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.
Na relativno uzanom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa, naglašeni u središnjem dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao Štirovnikom i Jezerskim vrhom. Padine planine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled.
Nalazeći se na granici dvije sasvim različite prirodne cjeline, mora i kontinenta, Lovćen trpi uticaje oba klimatska tipa. Specifičan spoj životnih uslova uslovio je razvoj raznovrsnih bioloških sistema.
Na području ovog nacionalnog parka značajnu vrijednost čini kulturno-istorijsko nasleđe. Svojevrstan arhitektonski relikt, vrijedan pažnje, predstavljaju čuvene lovćenske serpentine. Stari put od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pjesnika iz XIX vijeka i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I Petrovića.
Lovćenski kraj obiluje brojnim elementima narodnog graditeljstva. Autentične su stare kuće i seoska guvna, kao i kolibe u katunima – ljetnjim stočarskim naseobinama. Sa vidikovca, u neposrednoj blizini, pruža se nezaboravan pogled na Bokokotorski zaliv i Katunsku nahiju koju je čuveni Bernard Šo, kada je ugledao, nazvao Kameno more.