Zidovi grada vremenom postaju tijesni za sve one koji su u njemu tražili utočište, pa se počinje sa gradnjom ispod gradskih zidina i spontano nastaju prva naselja u polju – začeci današnjeg grada. Zato se postanak i razvoj grada moraju vezati za staru gradsku tvrđavu i pored činjenice da je, još mnogo prije njenog nastanka, neđe u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala i o čijoj lokaciji nema neposrednih izvora.
Oslobođenje od Turaka 1877.godine dovodi nove naseljenike, daje nove impulse, osjeća se novi duh, pokazuje se volja i riješenost za “novo dobro Crne Gore, koja ce se, pored starodrevnog junaštva, ovjenčati još i zracima kulture i civilizacije”. Ovakva orjentacija značila je želju za novim gradom pored “stare i trule” turske kasabe. Ta želja je ostvarena izradom prvog regulacionog plana 1883.godine koji predstavlja osmišljen koncept formiranja grada čvrste urbane strukture primjenom modela na renesansno – baroknoj šemi idealnih gradova. Svojom dispozicijom plan sugeriše pravce i vizure na prepoznatljive unutrašnje i spoljnje orjentire i dominante na koje će se vezati proces urbanizacije.
Plan je po nalogu kralja Nikole izradio inženjer Josip Slade.
Prve tri decenije nakon donošenja plana karakteriše izraziti privredni i društveni uspon, razvoj zanatstva i trgovine, nastajanja niza kulturnih i prosvjetnih ustanova i društava i intenzivna urbanizacija. Grad je formirao svoju okosnicu, a izgradnjom niza reprezentativnih objekata (Saborna crkva, Dvorac, kompleks parkova, Carev most) uspostavljeni su važni gradski reperi. Izgrađen je Gradski trg sa šest ulica koje se u njega ulijevaju i formirano nekoliko stambenih blokova duž uličnih poteza. Kuće su prizemne ili jednospratne, jednostavne, mirne i skladne arhitekture, bez posebnih arhitektonskih vrijednosti, ali sa odlikama vrijedne urbane i ambijentalne cjeline.
Grade se putevi i mostovi, ostvaruju se veze sa svijetom.
Poslije oba svjetska rata obnovljene su porušene građevine i nicale nove, podizana zavjesa na pozorišnoj sceni, štampane knjige, novine i časopisi. Naročito poslije II svjetskog rata Nikšić je desetorostruko porastao i postao jedan od industrijskih centara Crne Gore i značajno središte umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i brojnih prosvjetnih ustanova.